Proroci su oduvijek vodili rodoslovlja.
I dogodi se da otac moj, Lehi, također pronađe na mjedenim pločama rodoslovlje otaca svojih; stoga sazna da je on potomak Josipa; da, i to onoga Josipa koji bijaše sin Jakovljev, koji bijaše prodan u Egipat, i koji bijaše sačuvan rukom Gospodnjom, kako bi mogao sačuvati oca svoga, Jakova, i sav dom njegov da ne izgine od gladi.
Lehi na mjedenim pločama otkriva svoje rodoslovlje i saznaje da potječe od Josipa egipatskog.
Gle, sinovi moji, želim da se spominjete obdržavati zapovijedi Božje; i htio bih da navješćujete narodu ove riječi. Gle, dadoh vam imena prvih roditelja naših što iziđoše iz zemlje jeruzalemske; a to učinih da se, kad se imena svojih spomenete, možete spomenuti njih; i kad se njih spomenete, možete se spomenuti djela njihovih; a kad se spomenete djela njihovih, možete znati kako je rečeno, pa i zapisano, da ona bijahu dobra.
Helaman je svojim sinovima dao imena po pravednim precima kako bi ih sjećanje na ta imena podsjećalo na dobrotu njihovih praotaca.
Evo, ovo proroštvo Adam izreče kako ga pokrenu Duh Sveti, i rodoslovlje se vođaše djece Božje. I ovo bijaše knjiga naraštaja Adamovih, koja kaže: U dan kad Bog stvori čovjeka, prema obličju Božjemu on ga načini;
Od Adamova vremena vodilo se rodoslovlje Božje djece, prvi zabilježeni obiteljski zapis.
No, zapise otaca, i to patrijarha, o pravu na svećeništvo, Gospod Bog moj sačuva u rukama mojim; stoga spoznaju o početku stvaranja, i također o planetima, i o zvijezdama, kako to bijaše otkriveno ocima, čuvah sve do današnjeg dana, i pokušat ću zapisati nešto od toga u ovome zapisu, za dobrobit potomstva mojega što će doći nakon mene.
Abraham je sačuvao zapise svojih otaca i pisao na korist svojih potomaka.
Mogah iznijeti jasniji prijevod ovoga, no ovo je dostatno jasno da zadovolji svrhu moju tako kako stoji. Dostatno je znati, u ovom slučaju, da će zemlja biti udarena kletvom, osim ako ne bude postojala čvrsta veza neke vrste ili druge između otaca i djece, o jednoj temi ili drugoj — i gle, koja je to tema? To je krštenje za mrtve. Jer mi bez njih ne možemo biti učinjeni savršenima; niti mogu oni bez nas biti učinjeni savršenima. Niti mogu oni ni mi biti učinjeni savršenima bez onih koji također umriješe u evanđelju; naime, neophodno je u uvođenju rasporedbe punine vremenā, a ta se rasporedba sada počinje uvoditi, da se cjelovito, i posvemašnje, i savršeno ujedinjenje, i stapanje rasporedbi, i ključeva, i moći, i slava dogodi, i bude objavljeno od dana Adamovih sve do sadašnjega vremena. I ne samo ovo, već će i ono što nikad ne bijaše objavljeno od postanka svijeta, nego bijaše čuvano skrivenim od mudrih i razboritih, biti objavljeno djeci i dojenčadi u ovoj rasporedbi punine vremenā.
Djelo za mrtve je »spojna karika« koja naraštaje povezuje u jedno savršeno jedinstvo.
Braćo, nećemo li nastaviti u tako velebnoj stvari? Idite naprijed, a ne natrag. Hrabro, braćo; i naprijed, naprijed do pobjede! Nek se srca vaša raduju, i budu silno vesela. Neka zemlja zaori pjesmom. Neka mrtvi izgovaraju himne vječne hvale kralju Emanuelu, koji odredi, prije nego što svijet postade, ono što će nam omogućiti da ih otkupimo iz tamnice njihove; jer će sužnji biti oslobođeni.
Radosni poziv Josepha Smitha da idemo naprijed u otkupljenju mrtvih, jer će zatvorenici izaći na slobodu.
Gle, veliki je dan Gospodnji blizu; i tko može podnijeti dan dolaska njegova, i tko može stajati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj onoga što tali srebro, i kao lužina onoga što valja sukno; i on će sjesti kao onaj što tali i pročišćava srebro; i pročistit će sinove Levijeve, i očistit će ih kao zlato i srebro, kako bi mogli prinijeti Gospodu prinos u pravednosti. Zato, prinesimo kao crkva i narod, i kao sveci posljednjih dana, Gospodu prinos u pravednosti; i prikažimo u svetom hramu njegovu, kada bude dovršen, knjigu što sadrži zapise o mrtvima našim, koja će biti dostojna svakog prihvaćanja.
Sveci su pozvani da u hramu podnesu dostojnu knjigu koja sadrži zapise o njihovim mrtvima.